|
|
little heart, all black and blue...
04.02.2007., nedjelja
...slike...
evo tolko iscekivanih slicica od vande i loulou! ima ih puno, al nisam mogla bas izabrati, pa eto.... zanemarite cinjenicu da neke imaju ovu crnu trakicu dolje, neke ne...
vanda....
 
 
 
 
loulou...
 
 
curke zajedno...
 
|
25.01.2007., četvrtak
lipica, najbolji konj na svijetu... za mene....
ovo je mala lipica... engleska punokrvna kobila koja nije imala srece u zivotu, ljudi oko nje joj to nisu dopustili. do 4. godine je bila na hipodromu, rijetko trenirala, cesto bila zatvorena u boxu....zahvaljujuci njenom covjeku... ipak je bila u plasmanu u par trka. e onda ju je drugi covjek uzeo i doveo u ivanic k svojim konjima. tu smo se mi upoznale. i prije sam ju vidala na trkama, imala je mrljicu s lijeve strane na prsima po kojoj ju je bilo lako prepoznati. jedino sto se u njenim ocima moglo vidjeti je bili su strah i mrznja prema ljudima. svaki dan sam bila s njom i polako ju uvjeravala da ipak moze biti dobro... duuuugooo mi je trebalo da mi dopusti da ju dodirnem a kud zajasim ili nesto slicno. na kraju smo se sprijateljile i ona mi je dala svoje beskrajno povjerenje. druge ljude i dalje nije podnosila, cak je bila i poprilicno opasna.
sve u vezi nje je bilo posebno! imala je najokruglije obraze koje sam vidjela na konju, imala je prcasti nos ko mali pinokio, nije voljela mrkve, bila je skakljiva po trbuhu, voljela je kako mi je kosa mirisala kad sam ju oprala, od nikog drugog nije htjela uzeti hranu iz ruke.... ma savrsen konj! dugo sam nagovarala svoje da ju kupimo, al su i svi iskusni konjari koji su ju dosli vidjeti rekli da je to lud konj i da nije za dijete....
mala lipica je bila pripustena pod generala drinjanina, i trebala je dobiti zdrijebe. njen dragi vlasnik je odlucio da je preriskantno da se zdrijebi u ivanicu bez njegovog nadzora i preselio ju natrag u zg. naravno, zdrijebe je uginulo jer je ona kod proda bila sva isprepadana od nepoznatih ljudi oko nje. ostala je u zg.... 2 godine.. vidala sam ju povremeno i uvijek bi hrzala i skakutala kad bi cula da ju zovem od nekud.... covjek kod kojeg je bila nije imao pojma o konjima, a njenom vlasniku je isla na zivce jer joj se nije mogao pribliziti, pa mu je bilo svejdeno kaj bude s njom. na kraju je tom covjeku ponestalo novaca. mjesec dana joj nije uopce davao zob, a onda joj najednom dao 5 kg kukuruze. naravno, dobila je koliku. bilo ga je strah javiti vlasniku da ga ne bi pridavio. moja mala lipica je nakon 3 dana muka uginula. imala je samo 7 godina i bila zdrebna 10 mjeseci pa je sa njom otislo i zdrijebe....
nisam se plakala, sigurno joj je bolje nego sto je bilo na zemlji. a ja sam vec toliko dobila od nje, da bi bilo sebicno zaliti sto ne mogu dobiti jos...
i ne trudim se ne traziti ju u drugim konjima, nijedan nije ni priblizno onako velik kao sto je ona bila!
|
04.01.2007., četvrtak
ah, eto tak da nesto napisem.....
i tako su praznici.... vec neko vrijeme.... i da....
nova godina je iza nas.... nase malo drustvance, iako ne u punom sastavu, je sa malim drustvancem iz kriza proslavilo novu godinu u krizu.. i bilo je zacudujuce odlicno! malo smo se zblizile s krizanskim deckima (s curama bas i ne, ne znam zasto) i tak.. naplesale smo se, neki su si malo i popili.... u iscekivanju sam slika, al mislim da nece prije skole...
inace, ovo su mi najzaposleniji praznici dosad.... stalno nesto... neki dan sam dobila neke tekstove na engleskom za prevesti za prvu stranicu o barefootu na hrvatskom jeziku, uzela sam i nesto o kaspijskim arapima sto cu prevesti, pocela sam sa vandom malo ozbiljnije raditi i ide zacudujuce dobro zasad....
eh, a sad ono najbitnije! jucer 3.1.07. odrzan je seminar na ergeli visnjica na temu enduranca! predavac je bila suncica bartolec jurisa profesionalna jahacica endurance utrka u njemackoj i moja buduca trenerica. prije visnjice smo otisli do bjelovara ostaviti zokiju sol za konje i vidjeti malog amora i ostatak drustva... taj mali ami je naslade stvorenje na svijetu! slikice nemam radi svoje nevjerojatne gluposti....  stavit cu neke starije da vidite kolko je sladak! e onda smo pokupili darka kirincica 8osnivaca enduranca u hrvatskoj) i svi skupa krenuli prema visnjici.... i onda nakon 2 sata voznje dosli na visnjicu.... i onda usli u dvoranu gdje je bio seminar... i onda si svi medusobno cesttali novu godinu i naravno upoznali ljude s forume koje jos nismo znali... i onda je pocelo predavanje!Predavanje je bilo o daljinskom jahanju, odabiru konja i opreme, treningu i natjecanju. Slušali smo pažljivo i imali puno pitanja. organizatori su vidjeli kako je to vani i nadam se da vise nece biti onih propusta u organizaciji... i tako... ne da mi se pisati o samom predavanju, to ce malokome biti jasno... dobila sam 200 str. skripte koje moram nauciti za licencu za endurance, al ionako ne pocinjem jasiti do proljeca pa ostavljam to za tad... poslije predavanja smo imali tour po stalama sa konjima... nesto prekrasno, svaki put me iznova oduseve tolki arapi na hrpi! i tak... evo par slikica....
amor, preslatko malo bice..
suncica the predavacica predaje..
mi slusamo..
e onda smo krenuli u obilazak..
gordan, covjek iz mog prvog posta na blogu, je jasio na pastuhu koji nije jasen 2 godine samo sa ularom!
moj favorit..
neobicno prijateljstvo..
|
18.11.2006., subota
verona
i tako je prosla i ta famozna verona.... i bilo je preko nego odlicno! puno toga smo vidjeli, puno naucili i jos vise kupili... bilo je stvarno predivno... uglavnom, u nekoliko hala je bio prodajni dio gdje ste mogli naci sto vam srce pozeli, u dvije su bili restorani (jedna u western stilu, druga normalna), a u ostalima su se odrzavale izlozbe, demonstracije i natjecanja. u ulicama izmedu hala stalno prolaze konji i njihovi jahaci i zaprege. vidjeli smo hrpu vrsta konja za koje nismo ni znali da postoje! jedan covjek je na svom bijelom arapu jahao bez icega, sa spagicom oko vrata kroz gomilu ljudi, ma divno nesto! jedna curica od kojih 10 godina iz engeske je radila demonstraciju sa svojom kobilom i to je isto bilo divno. prvo je s njom radila dresuru o kakvoj vecina nasih jahaca moze samo sanjati, onda ju je polegla pred vise od 1000 ljudi koji su pljeskali (oni koji se bave konjima znaju da je to poprilicno nemoguce s nasim konjima ovdje), e onda ju je posjela, popela se na nju i radila jos malo dresure al bez dizgina i uzengija! jedan covjek iz napulja je popeo arapskog pastuha na minijaturni drveni stolic, stavljao si njegovo kopito na celo, oko njega su jahali drugi konji u punom galopu a ovaj je tog pastuhica drzao u hodu bez iceg (oni koji su jahali arape znaju da je to jako tesko s uzdom a kud jos na golo).... e onda demonstracija natural horsemanshipa po patu parelliju: ljudi su opet bez ikakve opreme s konjima skakali vioke prepone, dodavali se s konjima s loptom, vodili ih bez povodca naprijed-nazad, utovarivali konje u prikolicu na rijec i to jos natraske.... mozda to ovako zvuci jednstavno, al je potrebno jako puno rada, a pocetak svega je parellijevih 7 igara koje ja sad radim s vandom i loulou i mogu vam reci da puno lakse izgleda na papiru, al ako volite konja napredak je ocit. odusevili su me i portugalci na velikim lusitanima sa svojim sedlima koja izgledaju kao fotelje. bilo je i dosta kauboja i sto me jako zacudilo, vecina ih je jahala samo na ularima! i tako... e sad, kupovina! kupila sam sve osim sedla... jednostavno sam se bojala kupiti ga bez probe, nije to jeftina stvar. al sam zato kupila mali milijon ulara, povodaca, deke, 3 uzde, 3 razlicite zvale (jos ne znam koja ce odgovarati vandi), lonzu, biceve, cetke, sebi kacigu, hlace, puno rukavica.... potrosila sam puno, al sam bar opremljena za par mjeseci, iako sutra moram u gumex po neke sitnice koje sam zaboravila u veroni... jedan decko si je kupio odlicno sedlo za endurance od podiuma. morat cu ga nazicat da kad dode u ovaj kraj da ga ponese da malo to probam. i ja bi takvo! i tak, to bi bilo to...
inace, ovaj post je ponovno napisan nakon sto su mi prosli izbrisali.. .
evo linka za sve slikice iz verone.... i zahvaljujem dargom covjeku koji mi ih je postavio na net...
slikice iz verone!
|
29.10.2006., nedjelja
objasnjenje za sve one kojima je potrebno
Ako zelite skuzit o cemu ja ovdje pricam, odite na gabin blog i prvo procitajte njene postove pa se vratite ovdje po objasnjenje!
Mafija- bio s nama u subotu od Nivesinog dragog bratic, Hrvoje ako se ne varam. I tak on malo cudan decec, kaze Gaby da izgleda ko mafija.... i umjesto da ostavi to na tome cijelu vecer on njoj govori da je mafija...
Dinka dinosur- isti taj decec (koji je punoljetan, usput) kaze meni: „Zasto se ti zoves Dinka? Ko Dinko dinosaur, ono!“ khm, khm...
Zivot u Konzumu- nedavno, u jednom od svojih komentara je Nives meni rekla da prestanem pricati o testu iz povijesti i da si odem u Konzum kupiti zivot. Naime, bila je vikend akcija 2+ 1 gratis, pa bi bilo i za nju i Daniru. A taj decec je bio tolko dosadan da se ta fora dala lijepo iskoristiti protiv njega....buahaha.... bogec, pomalo mi ga zao....
Koktel u pola jedan- pa jednostavno nam se pilo koktela, a bilo je pola jedan! I kaj sad?!
Cudni pozivi na ples- i tako mi stojimo pred zelenjakom.... Gy, Jelena i ja i dode prijatelj mog predragog i najdrazeg bratica i odvuce nas k njima.. tamo bas zgodno drustvance pijanih bivsih deckiju, pijanih bratica i pijanih dececa koji bi nas bas vidjeli kako plesemo... i tako oni nas nagovaraju da idemo unutra s njima (za to vrijeme ovi bivsi koriste sve nacine da se sakriju), a mi „tilit tilit i bris“... nismo se bas proslavile...
Smijeh u jednom stancicu- posto je na zelji bilo pomalo dosadno, ovaj put je Ferko ispunio obecanje i doveo nas u svoj stan... i tako mi dosli, njegova seka vec spavala, i sjeli u kuhinju za stol i smijali se... jednostavno!
Vlak- e ovo sam cuvala za kraj! Dosla nakon nekog vremena i Jelena u stan, posvadala se sa Tinom... koji je, usput, bio opasno pijan... i zove ona njega da vidi di je...
J: di si ti?
T: na kolodvoru!
J: kaj radis tamo?!!
T: cekam vlak kojeg me nije strah!
Potrgali smo se! To je bilo strasno! Mislim, smjesnije bi vam bilo da ste bili tamo...
No uglavnom, mislim da sam prosla sve interne od ove subote... Danira, uzivaj!
Zaboravila sam danas ucit, a sutra svaki sat pitaju nesto... bit ce veselo!
|
17.10.2006., utorak
dva bića-jedno srce
Došlo je u noći. Ljetnoj noći.
To biće. Jako posebno biće.
Tako ustrašeno, a opet puno povjerenja biće.
Sa blještečim očima. I tugom u srcu.
Ostavljeno i odbačeno. Usamljeno biće.
Bez doma. Bez cilja prema kojem bi krenulo.
Izgubljeno biće. Na mom pragu.
S očima uperenim u moje. Očajno biće.
I ja sam ga pustila u srce. I ono se uvuklo.
I ne izlazi van. Naša su srca srasla.
Dva bića, jedno srce.
I sada, kada bića više nema, još uvijek je polovica moga srca njegova.
I oprosti mi.
Za voljenu Kiu.
Ovo sam našla danas, kad sam kopala po starim stvarima, u jednoj bilježnici u koju sam prije (dosta davno prije) zapisivala neke svoje misli i priče. Uglavnom su tamo same gluposti, no ovo me rasplakalo. Znam, patetično i egocentrično je da me mogu rasplakati moje riječi, ali nije stvar u riječima, nego događaju iz tih riječi. Ovdje se radi o psu, mojoj divnoj Kii koja je dolutala i odmah me osvojila. Takvu dobrotu i poniznost nisam vidjela kod nikoga i nigdje. Čak je moja mama govorila da ju podsjeća na njenu baku, a ona joj je vrhunac dobrote...ipak ju je žena odgojila. I znam čudno je da mi je jedan pas tolko značio u životu, al u mojoj obitelji životinje su ravnopravni članovi. Jednostavno mi je to urođeno i u krvi. Nisam ja kriva. Kia je uginula nekolko mjeseci nakon što je došla k nama. Problemi kod štenjenja. Smatram se krivom i odgovornom što to nije zavrsilo drugacije. Pa eto, tribute to Kia...
|
11.10.2006., srijeda
a kaj da kažem...novi post...
Napomena: ako očekujete nešto pametno, odmah odustanite od daljnjeg čitanja!
I evo, kao što sam obećala (a ja uvijek održim obećanja) pišem novi post.
Zadnjih dana, ustvari zadnjih par tjedana sam baš nekako sretna. Lijepe stvari se događaju oko mene. Pogotovo ovu subotu.. baš lijepe... I u školi je odlično! Unatoč stresu radi svih tih testova i ispitivanja, baš nam je dobro. Nekako se sve više pokazuje naša složnost. Ajd vi meni recite koji se razred uspije skoro za svaki sat dogovoriti tko će šta odgovarati da ne bi bilo neugodnih iznenađenja (?), koji razred pošalje Sertića da zabavlja babu iz kemije da mi ukrademo testove (?), koji razred ima svoje vlastito drvo i klupice ispod njega pred školom (?)... ja ću vam reći! Nijedan, osim našeg! Baš volim naš mali 3.b... iako me neki ljudi znaju naživcirati i naljutiti, ipak ih sve volim... joj što danas sve volim.... ima još ljudi koje ja volim, ali je ovaj blog prejavan (čitaj; dostupan mojim starcima) da bi ih tu spominjala.
slide našeg malog razredića....
Malo sam računala (joj, matematika sutra) i izračunala da je još točno 30 dana do Verone, europskog sajma konja i opreme. Da malo pojasnm, ako nekome nije jasno, nije to ko neki običan selski sajam gdje je sve na prodaju, neee. Tamo ima puno izložaba konja (europska izložba arapa, apaloosa), puno showova (demonstracije raznih nacionalnih načina jahanja, policijski konji, djeca od 3-4 godine sa svojima ponijima), puno natjecanja (utakmica za svjetski kup za preponaše, railing, trailing, dječji turnir u preponama, ima i dresure)... i uz sve to, ponuda opreme je kao nigdje! Možete kupiti sve, od najskuplje i najelitnije opreme do ručno rađenih western, australskih, čileanskih, latino (...) sedla. I tako stari i ja drugu godinu za redom idemo. Istina, ove godine sa drugim društvom, ali ne očekujem da će biti išta manje zabavno. Ima još mjesta, pa ako je netko zainteresiran, nek se javi. Cijena je 600 kn za 2 i pol dana (sve je uključeno- prijevoz, hotel, hrana, ulaznca). koja je ovo reklama..
Inače, moje curke konjice su dobro... Loulou je svakim danom sve veća maza. Stavila sam joj ular i počele smo se učiti na vođenje, ali se to uglavnom pretvori u to da ona trlja glavu u mene i pokušava skinuti taj glupi ular koji ju steže. Vanda i dalje pokušava provest svoju volju (luda baba), a ja ju manje-više uspješno u tome sprečavam. Jedan prijatelj je kupio seku od naše kobile i njeno ždrijebe, seku od našeg ždrijebeta. Tako da sada imamo rodbinu u blizini.
I tako.... pozdrav Gaby, Daniri, Tihani i svima ostalima....pusa.......
|
05.10.2006., četvrtak
moje male ljubavi....
konačno da vam predstavim svoje malo carstvo.. pa krenimo redom..
ovo su moje djevojke! arapske kobilice Vanda El Hafi i Azra El Hafi Loulou, mama i kćer.. Vanda ima 4 godine, a mala Loulou 4 mjeseca.. moj ponos i dika, moje male ljubavi!
 
 
 
 >
a ako kažem da je ovo moje životinjsko carstvo, onda je Piko definitivno car! moj vjerni, mali, slatki pas.. uz mene je već više od 8 godina i ne bi ga mjenjala za sve novce, pse ni konje na svijetu.. skupa smo odrastali i učili jedan od drugoga i takvu povezanost nemam s nikim.. ni ne mislim da ću ikada više imati.. punopravni je član obitelji, čak možda nekad i šef..
 
imam još i 7 mica.. Kylie (mama), stari opaki mačor Guliver, i Kylina djeca (više nisu tako mali, 5 mjeseci): Ružica (mala vrckasta trobojka), Žuži (žuti mali gospon), Mali Pero (tigrasti mali frajerčina) i Točkica (mala bijela princeza).
|
28.09.2006., četvrtak
harmonija
Došli smo kroz šumu da velike dugačke livade. Ja na tek najahanom kastratu holsteinu, a on na svom pastuhu arapu. Ja sa svom opremom, on bez ičega, čak bez ulara. Kroz šumu smo naravno išli samo hodom. Njegov konj je slušao savršeno, ja sam se sa svojim pošteno natezala (pripisala sam to neujahanosti). Pretpostavila sam da je njegov konj već iskusan i na svom terenu koji odlično poznaje, pa zato nema potrebe za kontrolom nad njim. Došavši na tu livadu rekao mi je: „Ajde da malo radimo manješke radnje, da vidim kako ti ide. Jaši mali manjež, zamisli ogradu.“ Pomislila sam pa dobro, nije problem, odradila sam to tisuću puta. I krenem polako hodom; promjena po dijagonali, mali krug.. al cijelo vrijeme mi se konjić „trga“ i odbija svaku suradnju. Kaže on: „Ajde da ti pokažem. Možda će onda ići lakše.“. Počne sa svojim „golim“ konjem izvoditi elemente visoke dresure u radnjama koje sam ja trebala napraviti u hodu i kasu. Glava je konju bila u savršenom naslonu, kretnje tako precizne... skoro sam bacila uzde iz ruku, kao da su vruće, kad sam pomislila da mi teba željezo i bol da bi natjerala biće pod sobom na nešto puno jednostavnije. Držao se za grivu, noge su mu slobodne visjele sa konja i samo se lagano smješio. Gledala sam u čudu i nevjerici tražeći skrivene načine kojima kontrolira konja i tjera ga na to. Nisam se usudila progovoriti da ne narušim savršenstvo. Kad je završio opet sam ja probala, ali nije išlo- mlad konj, prvi teren, drugi jahač. Rekao mi je: „Ma pusti dijete, ne kuži kaj hoćemo od njega. Idemo ih pustit, neka idu kolko hoće.“ Popustila sam dizgine, potjerala ga iz sve snage i digla se u polusjedeći. I on za mnom. Jašim usporedno sa njime i ne ide mi iz glave kako upravlja tim konjem. Jedva se držim u polusjedećem, a ne želim konju nabijati po leđima. Mišići mi gore, gubim snagu, ne mogu više...al konj i dalje ide, ni ne umara se. Ne znam šta me puknulo, ali sam ga okrenula prema doma, misleći da ovaj svoga neće moći samo tako okrenuti. Ipak, nema ni ulara. No konj se okrenuo još spretnije i brže nego moj.
On: „Već ti je dosta?“
Ja: „Nemam tolko kondicije. Ajmo malo usporit.“ I tako mi odjašemo malo kasom, dođemo do šume i usporimo u hod.
Ja: „U čemu je trik?“
On: „Kakav trik?“
Ja: „Kak te konj tak sluša?“
On: „Pa tak kaj me čuje!“
Ja: „Al ti mu ništa ne govoriš!“
On: „Kako ne?“
Ja: „Onda sam ja gluha!“
On: „Samo ne znaš čuti.“
Ja: „Zbilja romantično! Ajde, na zezaj nego mi reci. Nauči me kako da ja sa svojim konjem tako!“
On: „Zašto bi te zezao?! Nije to nešto što samo tako naučiš. To stvaraš! Voliš i stvaraš. Daš sebe cijelog i onda voliš. I pokušavaš stvoriti! Tako nekako.“
Ja: „Pa onda to i nije tako teško.“
On: „Pa i nije.“
Ja: „Hoćeš mi Vandu tak ujahat? Mislim, bez sedla i uzde.“
On: „Nije stvar u ujahivanju. Na primjer, njega sam ujahao na kanđaru. Nije presudno. Je bitno, al nije presudno.“
Ja: „Nego?“
On: „Stvoriš vezu i onda mu samo moraš reć!“
Ja: „Kolko za to treba?“
On: „Mala dosadna si!“
Ja: „Pa zanima me!“
On: „Bez brige, naučit ću te. Ako ćeš znati voljeti konja kako treba, ja ću te naučiti.“
Ja: „I imat ćemo takvu harmoniju? Moja vanda i ja?“
On: „Ako ćeš znati voljeti i ako ćeš htjeti učiti. Hm, haromnija....moćna riječ...“
Ja: „Mogu probat sad malo jahat tvog konja?“
On: „Ha, ne.“
Ja: „Zašto?“
On: „Past ćeš ko kuška!“
Od tada, učim voljeti i učim stvarati i učim tome težiti. Nije tako lako. Nije lako čak ni težiti tome da naučiš tako voljeti i stvarati. Ali ako voliš, onda i težiš, nečem boljem, višem, jačem... težim tome da naučim voljeti svoje konje na pravi način. S Loulou je lako, još je mala, naivna, čista, prihvača sve u srce, al s Vandom je teže. Ona ima zid oko sebe kojeg je valjda digla s godinama, a svako ružno iskustvo je jedna cigla. Al ide, napredak se vidi.
Ovaj post je otišao u potpuno drugom smjeru od onoga u kojem je trebao ići. Trebao je biti normalni prvi post, ja sam dinka, na ovom ću blogu pisati o sebi... al je postao pisani oblik jedne važne uspomene i hrpa nepovezanih misli. Normalnim ljudima koji će ovo čitati će biti hrpa bedastoća, al konjskim ljudima, koji djele istu ljubav sa mnom će ovo značiti nešto, bar se nadam! Al dobro, ni meni često nisu jasni Danirini i Gabyni srcedrapajući postovi...držte se cure, bit će bolje... obećavam da će slijedeći post biti o normalnim stvarima..
|
|
|
| < |
veljača, 2007 |
|
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
1 |
2 |
3 |
4 |
| 5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
| 12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
| 19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
| 26 |
27 |
28 |
|
|
|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv |
Opis bloga:
moje misli..moji osjecaji...moj mladi zivot..
za sve sto me trebate, a ne zelite napisati ovdje...
MSN: dinchily@hotmail.com
Mail: dinchily@yahoo.com
ICQ: 227-817-663
"Every Word Was A Piece Of My Heart"
I've been staring at the page for what seems like days
I guess I put this one off for a while
Did I see a tear fall from your eyes ?
Or did you laugh so hard that you cried ?
When I served my secrets on a silver tray to you (hey now)
Hey now, I guess the night's just bringing me down
There's no love, there's no hate
I left them there for you to take
But know that every word was a piece of my heart (hey now)
You've been the blood in my veins
The only one who knows my middle name
And the smiles, they came easy 'cause of you (hey now)
You know that I love you, but I hate you
'Cause I know I can never escape you
So let the choir sing for tonight I'm an easy mark (hey now)
Hey now, am I acting just a little too proud ?
There's no love, there's no hate
I left them there for you to take
But know that every word was a piece of my heart (hey now)
Have I said too much
Maybe I haven't said enough
But know that every word was a piece of my heart (hey now)
Hush me darling, maybe I've lost my touch
Maybe I've lost my guts
There, is that truth enough ?
Hey now, hey now...
[Guitar solo]
You know these love letters mix with whisky
Just don't light a match when you kiss me
Though I'll blow away, you know I'll be back soon (hey now)
Hey now, hey now, hey now, am I talking just a little too loud ?
There's no love, there's no hate
I left them there for you to take
But know that every word was a piece of my heart (hey now)
Have I said too much
Maybe I haven't said enough
But know that every word was a piece of my heart
Hey now, am I talking just a little too proud ?
Hey now, the night's just bringing me down
Bon Jovi
"I'll Be There For You"
I guess this time you're really leaving
I heard your suitcase say goodbye
And as my broken heart lies bleeding
You say true love it's suicide
You say you're cried a thousand rivers
And now you're swimming for the shore
You left me drowning in my tears
And you won't save me anymore
Now I'm praying to God you'll give me one more chance, girl
I'll be there for you
These five words I swear to you
When you breathe I want to be the air for you
I'll be there for you
I'd live and I'd die for you
Steal the sun from the sky for you
Words can't say what a love can do
I'll be there for you
I know you know we've had some good times
Now they have their own hiding place
I can promise you tomorrow
But I can't buy back yesterday
And Baby you know my hands are dirty
But I wanted to be your valentine
I'll be the water when you get thirsty, baby
When you get drunk, I'll be the wine
I'll be there for you
These five words I swear to you
When you breathe I want to be the air for you
I'll be there for you
I'd live and I'd die for you
Steal the sun from the sky for you
Words can't say what a love can do
I'll be there for you
[Solo]
And I wasn't there when you were happy
I wasn't there when you were down
I didn't mean to miss your birthday, baby
I wish I'd seen you blow those candles out
I'll be there for you
These five words I swear to you
When you breathe I want to be the air for you
I'll be there for you
I'd live and I'd die for you
Steal the sun from the sky for you
Words can't say what a love can do
I'll be there for you
|
|
